Stenjati i vrištati
četvrtak, 09.12.2010.
Ich finde, Sie sind sehr leidenschaftlich...
Toliko dugo nisam pisala da sam čak zabrijala da sam zaboravila pisati.
Kao ono, kad smo bili mali, na ljetnim praznicima apsolutno ništa ne piskaraš, pa prvi dan nove školske godine držiš tu olovku u ruci i sam sebi izgledaš ko debil jer si pomalo zaboravio pisati.
Uvijek sam sanjala da ću baš ja biti ta koja će napisati nešto poput Herija Potera i zgrnuti masne pare dok pritom uživaš radeći u stvaranju priče. Jea, rajt.
-----
Počela sam učiti njemački. Da, njemački jezik. Smatram da si vrijedan koliko jezika znaš.(Jea,rajt)
Zapravo sam ga upisala radi toga što planiram neko vrijeme provesti u Beču, al sad kad sam krenula s tim, shvaćam da sam bila glupa što ga nisam prije upisala. Tako da sad imam svakojake misli i zamisli, kuham planove u svojoj glavici, i eto došla sam do rješenja! Svake godine 'upisati' neki novi jezik il ga barem apgrejdati.
UuuUuuUUuu!
utorak, 07.12.2010.
What the hell are you looking at? Go hug a tree you fuckin' hippies.
Prvo i prvo, naslov nema veze s ičim. Izmislila sam ga u trenutku hejta prema vegetarijancima/veganima koji mi seru kad jedu meso.Zapravo sam htjela pisati o sasvim nečem drugom al okej, sad kad sam već načela temu, jebiga.
Sjedim ja neki dan u menzi i jedem 'bečki'. Kad evo ti jebenog vegetarijanca s porilukom gleda me preko puta i mršti se. radi face ko' da je upravo izrigao 3 litre želučanih tekućina.
*Pajebotijamater* pomislih, i namjerno krenem divljački rezati meso. Polako, komad po komad stavljam u usta i radim face ko da sam upravo svršila. 7 puta za redom.
(opaska: inace, nemam ništa protiv vegana/vegetarijanaca i ostalih dok god mene ne osuđuju što jedem meso)
Imam frendicu koja je kao vegetarijanka a jede piletinu.
Pa pitam je ja, ej, pa kako si ti vegetarijanka pa jedes piletinu?
Pa kao, kokoši su glupe. i ružne, pa hu kers.
Okej, wtf?
--
Jebote, da li sam ikad zagrlila drvo? Brijem da jesam. Al mislim da je to bilo u stilu ej ajmo probati dal se mozes uhvatit za ruke dok 'obuhvaćaš' drvo.
Počela sam pisati no sense stvari, ajde, sutra ću valjda biti pri zdravijem razumu.
*Oink,Oink!*
utorak, 24.11.2009.
Kurvini sinovi
Ponekad se vrpoljim po krevetu
i češkam si leđa
dok razmišljam šta sam ono zapravo
htjela?
Ponekad gledam kroz prozor
i divim se balonu što je
ono dijete ispustilo iz ruke
jer što
mi se više približava sve je veći!
i neee! opet sve manji. PUK!
Ponekad poželim, kad nemam čime
gađati
otkinuti svoju ruku i gađati je njome
ljude koji vrijeđaju slabije od sebe
jer su brus olmajti ili šta?
Ponekad znam da imam brdo stvari za obaviti ali
ja
sjednem za šank
i pijuckam s novim prijateljima
smijem se.
Ponekad popizdim jer mi je mlijeko prekipilo
pa se izderem na njega.
da, na mlijeko.
Ali samo ponekad!
utorak, 10.11.2009.
pušim cigaretu u kuhinji.
Čitala sam nedavno na forum hr topic: Kad si jadna šupendara! o ljudima koji su si svašta dozvoljavali u vezama. ponižavali se i slično.
e, pa ja imam blisku slučaj. Moja draga prijateljica kao da traži idiote za dečke. Eto riješi se jednog, drugi joj već visi za vratom. I nemogu joj objasniti, nikako. Mislite da neke žene jednostavno vole uzdržavati svoje muškarce neradnike manupolatore idiote koji se ljenčare doma?
--
Oke, riješila sam se frustracija. Osim ovog vremena koji polako zalijeva depresiju po gradu, sve je više manje u redu. Smijem se.
Sve najlijepše stvari dogodile su se slučajno.
Kad pogledam, i jest tako.
Upoznala sam dečka tako.
Najbolje prijatelje.
Pronašla najbolja mjesta za izlazak, restorane, gradove i slično.
Otkrila nečiji talent.
Jebeš planiranje.
Idemo spontano. I sviđa mi se.
utorak, 27.10.2009.
Feeling this!
Uglavnom,
osjećam se super. Više manje sve je u redu. Zapravo, mislim da tome doprinosi to što sam se prestala družiti ljudima zbog kojih sam se osjećala loše, imala grižnju savjesti ničim izazvanom, onih čije sam se reakcije bojala i onih koji me jednostavno ne zaslužuju kao prijatelja.
Volim prijateljstvo, volim druženja, volim toplinu i ne previše komplikacija. I tako sam se ja udaljila od pojedinih, i znate što? Osjećam se fenomenalno. Ne osjećam više ono stezanje oko vrata i u prsima. Osjećaj slobode, možda. Neznam definirati.
--
Počela sam sve više sanjati. Tj, pamtiti svoje snove i to me jako zabavlja. Slijedeća misija: zapiši, ono čega se sjećaš da si sanjao, na papir i prouči. Ima nešto u tome.
--
Sve je hladnije i hladnije. Oh ne! Zimogrozna sam i strah me same pomisli snijega, bljuzge i sličnih gadarija po gradu. A i već kašljucam. Moja zdravstvena preosjetljvost ubrzo će doseći vrhunac. BLJUV.
--
Slijedeća misija2:
opusti se, (stvarno, ali stvarno!) ima gorih stvari u životu od onih koji se baš tebi dešavaju.
--
LP.
subota, 26.09.2009.
We sure are cute for two ugly people.
Ležala sam na podu, toliko dugo da sam već prestajala osjećati tlo ispod sebe. Nekako sam se stopila.
Pa sam krenula s nebulozama u glavi.
Mislim si, glupačo diži se s poda i odi radi nešto korisno.
------------
Mislim da bi se konačno mogla opustiti.
Sviđa mi se što si se sviđam.
I znam da ti se sviđa što mi se sviđaš.
I sviđa mi se što se jedno drugo sviđamo.
Pies:
Alergija me ubija.
Udebljala sam se.
Počela sam pratiti treš telenovelu.
I sramim se toga, btw.
Dobila sam za rođendan bezobrazan poklon.
I trošim novce ko' da na stablu rastu.
Bok!
nedjelja, 13.09.2009.
Zapravo
nije mi baš jasno zašto se uvijek poistovjećujem s glavnim junacima filma.
Zato, npr, mrzim osjećaj kad netko nekoga lovi ili je u pitanju bilokakva stresna situacija. Tad sam van sebe, i prebacujem program.
Sinoć sam pretjerala s alkoholnim pićencima, tj. u 'mješanju' istih, tako da cijeli dan grlim jastuk i jaučem kako me želudac boli.
Sramotno!
Idem si uzeti čašu vode.
utorak, 27.01.2009.
Mracilo se. Jos nije bilo ni pet sati, ali danje je svijetlo polako jenjavalo...
Spustajuci se down townom, ponijela me je plima radnika koji su se u kasno poslijepodne vracali s posla. Ovako, dakle, zivi normalan svijet. Industrijsko je doba pokleknulo pred navalom činovničke revolucije, a sinovi i kćeri lučkih radnika sada su kuckali po tipkovnicama i javljali se na telefone: šljaka u blještavim uredima. Baratali su nevidljivim papirima i žustro se sporazumijevali pomoću elektroničke čarolije. Tamna su odjela stupala ulicom prolazeći pokraj Crkve u koju je udario grom. Hitali su kućama da bi se pripremili za još jedan dan poput ovoga i za dan nakon njega. Automobili su milili puževom brzinom prema obilaznici i kilometrima udaljenom autoputu gdje su tri trake paraliziranog prometa ljaskale u toplotnoj sumaglici. Visoke zgrade s dizalima koje su nadahnule gradski obzor bljuvale su muskerce i zene koje je prožvakao naporan dan. Neki su jedva docekali da na izlazu pripale svoju prvu cigaretu na slobodi. Uvlacili su dim dugo i pohlepono, pri udisaju su im se ocrtavale jagodične kosti, a dim im se kovitlao iz nosnica. Posvuda oko mene mobiteli. Ljudi govore, govore, razgovaraju s udaljenim sugovornikom dok svijet stupa kraj njih.
--------------------------------------
"... iako nijedan grad nikada nije se prometnuo
u takav smradni cir na zelenom licu prirode,
pjesnik ti veli: Veličanstvena je tvoja ljepota!"
Arthur Rimbaud,Pariska orgija
ponedjeljak, 12.01.2009.
Kako sam?
Boli me kurac za demokraciju i europsku uniju.
Ja pišam po parkovima kad mi se piša.
Pjevam kad mi se pjeva, često i u tramvaju.
Kad sam ljuta sjetim se da ima i goreg.
Ne slavim blagdane.
Priznajem ljubav.
Ali i osvetu.
Pušim ko turčin.
Ne volim tursku kavu.
Ne izlazim na izbore.
Često blejim kroz prozor bez razloga.
Plačem na 'zelenu milju'.
Obožavam kad me netko češka po leđima.
Ponekad grizem nokte, i vučem noge dok hodam.
Plašim se osa i ostalih letećih sranja.
Gadi mi se kad vidim dlake u kadi.
E da, i porculanski tanjuri su mi fuj.
Sve što mogu sjebat', sjebem.
I onda pišem o tome.
ponedjeljak, 22.12.2008.
I'm gonna rain on your parade! Hell yeah!
Kašljem.
Šmrčem.
Razboliti se tik uz 'dane odmora'.
--
Razmišljala sam što sam zparavo napravila u ovih godinu dana. Bilo je samo pitanje vremena kad će mi te misli početi navirati ko' kad pustiš pipu da curi. i curi. i curi.
Shvatila sam da sam većinu stvari što sam radila, gdje sam bila i doživjela; sve to odradila s jednom osobom. Koja nije više uz mene. I ne, nemojte me krivo shvatiti, nije mi žao da nije uz mene, i ne žalim što smo sve prošli skupa, nego- onaj neki osjećaj Sjećanja me zna trznuti tu i tamo. Bez upozorenja.
I shvatila sam da živim u jebenom globalnom selu. Svi sve znaju, svi sve žele, svi traže baš to, itd.
Ajde ajmo malo STATI.
Jednostavno nemam više živaca.
(u horoskopu mi piše da moram poraditi na smirenju živaca) jupi! još jedan bod za mene.
Zapravo. Serem.
Sve što se dešava, dešava se s razlogom. Tako kažu. A recite mi molim vas- tko to govori? Vi? Ja? Svi skupa?
Opet serem.
--
Yah i'm losing it.
